ALEKSA ŠANTIĆ: Ostajte ovdje! Sunce tuđeg neba neće vas grijat ko što ovo grije

ALEKSA ŠANTIĆ: Ostajte ovdje! Sunce tuđeg neba neće vas grijat ko što ovo grije

Sunce tuđeg neba Neće vas grijat ko što ovo grije;

Aleksa Šantić jedan je od najpoznatijih bh. pjesnika i jedan od predstavnika novije lirike u Bosni i Hercegovini. Najveći dio života proveo je u rodnom Mostaru. Njegova porodica nije imala velikog razumijevanja za njegov talent te je Šantić pohađao i završio trgovačku školu u Trstu, a zatim i u Ljubljani, nakon čega se vratio u svoj rodni grad.

Bio je jedan od osnivača kulturnog lista Zora te predsjednik pjevačkog društva Gusle. U tom periodu upoznao je neke od poznatih pjesnika tog doba, poput Svetozara Ćorovića, Jovana Dučića, Osmana Đikića i drugih.

Njegovi uzori bili su Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj te Heinrich Heine, čija djela je i prevodio sa njemačkog jezika. Najbolje pjesme nastale su u periodu njegove pjesničke zrelosti, između 1905. i 1910. godine. Preminuo je 2. februara 1924. godine.

Šantićeva poezija puna je snažnih emocija i ljubavne tuge, prikazuje pjesnika elegičnog tona i melodičnog izraza. Razvila se pod jakim utjecajem sevdalinke, tako da njegove pjesme obiluju motivima bašte pune behara, hamama i šadrvana. Ženski likovi koji se pojavljuju u Šantićevim pjesmama okićeni su đerdanima i izazovni su, ali ipak skrivene ljepote. Takva je i pjesma "Emina", koja se danas pjeva kao sevdalinka.

 

Ostajte ovdje...
                  Aleksa Šantić

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba 
Neće vas grijat ko što ovo grije; 
Grki su tamo zalogaji hleba 
Gdje svoga nema i gdje brata nije. 

OD svoje majke ko će naći bolju?! 
A majka vaša zamlja vam je ova; 
Bacite pogled po kršu I polju, 
Svuda su groblja vaših pradjedova. 

Za ovu zemlju oni bjehu divi, 
Uzori svijetli što je branit znaše, 
U ovoj zemlji ostanite i vi, 
I za nju dajte vrelo krvi vaše. 

Kô pusta grana kad jesenja krila 
Trgnu joj lisje i pokose ledom, 
Bez vas bi majka domovina bila; 
A majka plače za svojijem čedom. 

Ne dajte suzi da joj s oka leti, 
Vrat'te se njojzi u naručja sveta; 
Živite zato da možete mrijeti 
Na njenom polju gdje vas slava sreta! 

Ovdje vas svako poznaje i voli, 
A tamo niko poznati vas neće; 
Bolji su svoji i krševi goli 
No cvjetna polja kud se tuđin kreće. 

Ovdje vam svako bratski ruku steže — 
U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta; 
Za ove krše sve vas, sve vas veže: 
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta. 

Ostajte ovdje! ... Sunce tuđeg neba 
Neće vas grijat ko što ovo grije, — 
Grki su tamo zalogaji hljeba 
Gdje svoga nema i gdje brata nije...

Izvor: rima.ba




KOMENTARI
Tvoj stav je bitan. Dodaj komentar na ovu vijest ...


FACEBOOK