Herman Hese: Heroj je onaj ko ima hrabrosti za svoju sudbinu

Herman Hese: Heroj je onaj ko ima hrabrosti za svoju sudbinu

Srećan je ko umije da voli.

"Mudrost se ne može reći. Mudrost koju mudrac pokušava kazati, zvuči uvijek kao ludost."

Njemački pisac Herman Hese pisao je lirske pjesme, novele i romane, a Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1946. godine. U početku svog stvaranja bio je romantičar, u proznim djelima pod uticajem psihoanalize i orijentalne mudrosti. U Heseovim djelima jasno je uočljivo njegovo zanimanje za egzistencijalne, duhovne i mistične teme i veliki uticaj budističke i hindu filozofije. Njegova najpoznatija djela su Stepski vuk, Sidarta, Igra staklenih perli i druga.  

Hese je rođen 2. jula 1877. godine u gradu Kalvu, a umro u snu u Montanjoli 9. avgusta 1962. godine u svojoj 85. godini. U Švajcarsku je emigrirao 1922. godine. Kao antimilitarista i pacifista, jako se usprotivio Prvom svjetskom ratu. Njegova osjećanja koja se tiču rata izražavao je u mnogim svojim knjigama. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, našao se se u čudnim okolnostima. Njemački propagandista Jozef Gebels u početku je štitio njegove knjige, i kao rezultat Hese je mogao da objavljuje svoja djela. Međutim, kada je zahtjevao da određeni dijelovi njegovog romana Narcis i Zlatousti koji se tiču pogroma ostanu nedirnuti, našao se na nacističkoj crnoj listi. Ipak, uspio je da izbjegne Drugi svjetski rat i skrasio se u Švajcarskoj.

Kao i mnogi njegovi likovi, Hese je u toku svog života imao mnogo problema sa ženama. Njegov prvi brak sa Marijom Bernouli, sa kojom je imao troje djece, završio se tragično, tako što je njegova žena mentalno oboljela. Njegov drugi brak sa pjevačicom Rut Venger, trajao je veoma kratko, a najveći dio vremena proveli su odvojeni jedno od drugog. To je dovelo do duboke emotivne krize, pa se Hese povukao u sebe i izbegavao je socijalne kontakte, što je opisao u svom čuvenom romanu “Stepski vuk”. Ipak, njegov treći brak sa Ninon Dolbin Auslender trajao je do kraja njegovog života. Svoju treću ženu spomenuo je u knjizi “Putovanje na istok”.

Danas vam donosimo samo neke citate ovog velikog mislioca koji svakome od nas mogu poslužiti kao smjernica u životu.

"A ono što se u meni događa u rijetkim časovima radosti, što je za mene slast, doživljaj, ekstaza i uzvišenost, to svijet voli i traži možda jedino u pjesničkim djelima, a u životu smatra ludošću. I odista, ako je svijet u pravu, ako su ta muzika po kafanama, te masovne zabave, ti amerikanizovani ljudi, zadovoljni tako sitnim stvarima, u pravu su, onda sam ja kriv, onda sam lud, onda sam odista, kako sam sebe često nazivao, stepski vuk, životinja koja je zalutala u tuđ i nerazumljiv svijet koja više ne nalazi svoju postojbinu, vazduh i hranu."

"I najnesretniji život ima svojih sunčanih časova i, pod pjeskom i kamenjem, svoje sitne cvjetiće sreće."

"Kako da ne budem stepski vuk, olinjali pustinjak usred svijeta čiji ciljevi nisu moji, čije mi radosti ništa ne znače!"

"Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti... Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time.."

"Silnik propada zbog sile, gramzivac zbog novca, pokorni propada služeći, a onaj koji traži nasladu propada zbog slasti."

"Stepski vuk je, dakle, imao dvije prirode, čovječju i vučju, takva mu je bila sudbina, i može biti da ovako nešto nije ništa naročito ni rijetko. Nailazilo se već na tolike ljude koji su u sebi imali mnogo šta pseće, lisičije, riblje ili zmijsko, ne osjećajući zbog toga naročitih teškoća. Kod tih ljudi, eto, čovjek i lisica ili čovjek i riba životarili su jedno pored drugog ne nanoseći jedno drugom bol, čak i pomažući jedno drugom, i kod mnogih ljudi koji su dotjerali daleko i kojima zavide prije su postigli uspjeh lisica i majmun negoli sam čovjek. To je svima poznato. Ali kod Harija je bilo drukčije, u njemu čovjek i vuk nisu išli uporedo, još manje su pomagali jedan drugom, već su bili u stalnom smrtnom neprijateljstvu, i jedan je živio samo da bi onom drugom nanio bol, a kada se dvojica u jednoj krvi i jednoj duši mrze kao smrtni neprijatelji, onda je to opak život. Eto, svako ima svoj udes, i ničiji nije lak."

"Svaki čovjek neminovno postiže ono što je prema svom pravom nagonu prinuđen da traži..."

"Većina ljudi ne želi plivati prije nego to i umije. Zar to nije duhovito? Naravno da ne žele plivati! Ta rođeni su za tlo, ne za vodu. I naravno da ne žele misliti; ta oni su stvoreni za život, ne za mišljenje! Tako, a ko misli, ko od mišljenja pravi glavnu stvar, taj u tome može doduše daleko dospjeti, ali takav je pak tlo zamijenio vodom, a u njoj će se jednom utopiti!"

"Moj život je bio tegoban, bio je pun lutanja i nesreća, vodio je u odricanje i poricanje, bio je zagorčan žuči čitavog čovječanstva."

"Svako rođenje znači rastanak sa Svemirom, znači ograničavanje, odvajanje od boga, znači bolno ponovno postajanje. Vratiti se u Svemir, poništiti patničko postojanje, postati bog, znači: proširiti svoju dušu da bi mogla ponovo da obuhvati Svemir"

"Tjelesno svaki čovjek sačinjava cjelinu, duhovno nikada"

"Heroj je onaj ko ima hrabrosti za svoju sudbinu."

"I najnesrećniji život ima svojih sunčanih časova i, pod pjeskom i kamenjem, svoje sitne cvjetiće sreće."

Izvor: rima.ba




KOMENTARI
Tvoj stav je bitan. Dodaj komentar na ovu vijest ...


FACEBOOK